Rečenica koju sam čula 100x

  "Sad si maloljetna kad napuniš 18 godina radi šta hoćeš slobodna si, ali sad slušaš roditelje i kraj priče"

I tako napunim ja tih "čuvenih" 18 godina i šta se promjenilo ništa. Kreneš u grad ne javiš se roditeljima, oni  dižu frku gdje si?? A ti imaš 18 godina samostalna si osoba  ne moraš se  javiti  gdje si.... sa kim si.... valjda sad izlaziš  na svoju odgovornost..

Izlaziš naveče moraju znati u koji klub se ide  (a na kraju završimo u nekom 3 klubu) vratiš se kući pola 5-5 svjetlo se pali ZAR SE SAD DOLAZI KUĆI SRAMOTA... ALI MAMA JA IMAM 18 sjećaš se šta ste mi rekli "kad napuniš 18 god radi šta...“ ali ipak stoji jedna jača i teža rečenica iznad ove

 "DOK SI POD NAŠIM KROVOM I TROŠIŠ NAŠE PARE IMA DA SLUŠAŠ NAS"

Gdje god da si moraš se javiti roditeljima možda mi to ne razumijemo ali znaćemo i mi jednoga dana i osjetiti svi kako je biti roditelj. Brinemo majke koje ne spavaju noćima čekajući nas da se vratimo iz provoda. Prave se da su spavale i da smo ih probudili otključavajući vrata, ali ne budne su cijele noći čekajući da li ćemo se vratiti živi i zdravi jer mnoge stvari se danas dešavaju u svijetu.

Slušam mlađe od sebe i govore  istu rečenicu kao što sam i ja govorila "dok napunim 18 godina..." Dragi moji neće vam tih 18 godina promjeniti život i dalje slušate svoje roditelje i  dalje živite pod njihovim krovom i za nas sve oni su naši najbolji prijatelji i misle nam samo najbolje u životu.

P.S. Zato iskoristite svaki dan"pod njihovim krovom" jedine hranu koju vam spreme mame ili  bake i trošite mamin i tatin džeparac jer vrijeme brzo leti ne žurite da odrastete.