Rečenica koju sam
čula 100x
"Sad si
maloljetna kad napuniš 18 godina radi šta hoćeš slobodna si, ali sad slušaš
roditelje i kraj priče"
I tako napunim ja
tih "čuvenih" 18 godina i šta se promjenilo ništa. Kreneš u grad ne javiš se
roditeljima, oni dižu frku gdje si?? A ti imaš 18 godina samostalna si osoba
ne moraš se javiti
gdje si.... sa kim si.... valjda sad izlaziš na svoju odgovornost..
Izlaziš naveče
moraju znati u koji klub se ide (a na kraju završimo u nekom 3 klubu) vratiš
se kući pola 5-5 svjetlo se pali ZAR SE SAD DOLAZI KUĆI SRAMOTA... ALI MAMA JA
IMAM 18 sjećaš se šta ste mi rekli "kad napuniš 18 god radi šta...“ ali ipak
stoji jedna jača i teža rečenica iznad ove
"DOK SI POD NAŠIM KROVOM I TROŠIŠ NAŠE PARE IMA DA SLUŠAŠ
NAS"
Gdje god da si
moraš se javiti roditeljima možda mi to ne razumijemo ali znaćemo i mi jednoga dana i osjetiti svi kako je biti roditelj. Brinemo majke koje ne spavaju noćima
čekajući nas da se vratimo iz provoda. Prave se da su spavale i da smo ih probudili otključavajući vrata, ali
ne budne su cijele noći čekajući da li ćemo se vratiti živi i zdravi jer mnoge
stvari se danas dešavaju u svijetu.
Slušam mlađe od
sebe i govore istu rečenicu kao što sam
i ja govorila "dok napunim 18 godina..." Dragi moji neće vam tih 18 godina promjeniti
život i dalje slušate svoje roditelje i dalje živite pod njihovim krovom i za
nas sve oni su naši najbolji prijatelji i misle nam samo najbolje u životu.
P.S. Zato iskoristite
svaki dan"pod njihovim krovom" jedine hranu koju vam spreme mame ili bake i trošite mamin i tatin džeparac jer
vrijeme brzo leti ne žurite da odrastete.